BIBINJE

Stoljećiman ko zna kada, prvi čovik tu je stiga,

ol iz sela ol iz grada, u to misto ispod briga.

I žuljavin svojin rukan, ni se boja glada, rata,

gradija je mukon teškon rivu i Sela vrata

Još i danas kajno onda, ispod istog neba plava,

u zalivu malon, pod velikin brigon Bibinje moje spava.

Tamne kale i konobe, po bršljanu još mirišu,

Ponosno na kampanelu Stara zvona još se njišu.

Stare jare i bažane, pokrivene još od tle

I Taline uvik, mrzle, lipa Punta i Padrele.

Još i danas kajno onda, ispod istog neba plava,

u zalivu malon, pod velikin brigon, Bibinje moje spava.

kale-ulice

kampanel – zvonik

jare-štalice

bažane-otvori na tavanu

taline, punta i padrele – predjeli bibinja

                                                                     Ante Sikirić, “ Moji tići”